Radi sprečavanja širenja zaraze, tokom pandemije Kovida 19 i izbegavanja kontakata između učesnika u postupku digitalna pravda dobija na značaju, pogotovo u vreme tzv. lock-down-a, pišu sudije Višeg suda u Beogradu Dragana Marčetć i Snežana Marjanović.
Najavljene promene u Zakonu o parničnom postupku izazvale su veliko uznemirenje među građanima koji su vodili pojedine postupke (naročito protiv banaka), a brojni advokati su protiv njih protestovali, piše programski direktor Transparentnosti Srbija Nemanja Nenadić.
Centar za pravosudna istraživanja organizuje poslednje dve rasprave u Nišu, “Šta fali tužiocima u Srbiji?” u ponedeljak 14. juna i “Kakvo nam je pravosuše potrebno” u utorak 15. juna, od 17 časova u kafiću Zapis.
Skupština Srbije krenula je u ustavne promene u oblasti pravosuđa, ali na način koji nije predviđen ni zakonom ni Ustavom. Kako su upozorili stučnjaci, ustavne amandmane nezakonito je skrojilo Ministarstvo pravde, umesto nadležnog skupštinskog odbora, a kako se može naslutiti iz izjave premijerke Ane Brnabić, baš ti amandmani naći će se pred poslanicima. Sagovornici portala Nova.rs navode da bi taj tekst ustavnih promena morao iznova da budu pisan, da pravno ne postoji, ali i da je pitanje da li je nadležni skupštinski odbor dovoljno kompetentan da sam napiše amandmane koji će obezbediti nezavisnost pravosuđa.
Sudija Apelacionog suda Miodrag Majić i zamenik Republičkog javnog tužioca Goran Ilić ocenili su da je usvojeni tekst ustavnih promena “veoma loš” i naveli da su neophodne bitne izmene kako bi se počelo sa depolitizacijom sudstva u našoj zemlji. Majić je naveo i da je jedan od najvećih razloga za ubrzani proces promene Ustava želja vlasti da se uklone prepreke u pregovorima sa Evropskom unijom.
Sofija Mandić iz Centra za pravosudna istraživanja kaže da je na jučerašnjoj sednici skupštine o pokretanju procedure izmene Ustava bilo reči o svemu sem o suštinskim stvarima zbog kojih Srbija treba da izmeni Ustav. “U tekstu koji je dostavljen iz Vlade u Skupštinu navodi se da se Ustav menja jer postoji ozbiljna opasnost sa ovakvim rešenjima koje imamo iz 2006. godine da će političke stranke preuzeti kontrolu nad sudstvom, i ta rešenja su takva da ozbiljno dovode u pitanje nezavisnost sudstva”, navodi Mandić.
„Nigde narod ne zna o čemu se radi, mi vidimo predsednika Skupštine koji obaveštava građane preko Javnog servisa da predmet izmena nije Kosovo, da se ne brine niko i narod odahne jer se ne dira Kosovo i ne prati niti ima gde da prati“, kaže bivša predsednica Ustavnog suda i članica CEPRIS-a Vida Petrović Škero.
Parnični postupak se zasniva na postojanju (najčešće) jedne stranke (tužioca) koja pred sudom tvrdi da su njeno pravo ili pravni interes napadnuti time što je neka druga stranka (tuženi) svojim ponašanjem dovela do povrede, osporavanja ili ugrožavanja tih prava, odnosno interesa, piše advokat Nenad Kovačević.
Tek su sa donošenjem Krivičnog zakonika 2006. godine alternativne sankcije ušle u naš krivičnopravni sistem u većem obimu i detaljnije su regulisane, te je na taj način prihvaćen, sa izvesnim zakašnjenjem, jedan trend koji je u evropskim zakonodavstvima već decenijama pre postojao da se za izvršenje tzv. bagatelnih, lakših krivičnih dela, kao i krivičnih dela srednje težine, rešenje nastoji tražiti u vanzavodskim sankcijama, piše predsednik Osnovnog suda u Požegi dr Olga Tešović.
Centar za pravosudna istraživanja organizuje prve dve rasprave u Nišu, “Kako biramo sudije?” u četvrtak 10. juna i “Fermijev paradoks u srpskom pravosuđu” u petak 11. juna, od 17 časova u kafiću Zapis.